03.02.2026.​

Ne možemo da menjamo druge

Autor: Nataša Pavlović – Pedagog i Geštalt psihoterapeut

Jedan od problema i najčešćih patnji zbog kojih klijenti dolaze na terapiju jeste želja da se neko drugi promeni. Često u radu sa klijetima čujem „želim da partner bude pažljiviji., „želim da me roditelj konačno razume“, „ da se dete drugačije ponaša“, „da kolega prestane da me ugrožava“, i u toj želji ima mnogo bola, nade i iscrpljenosti. 

Iz ugla Geštalt psihoterapije, važno je reći jednu istinu koja često boli, ali i oslobađa a to je da ne možemo da menjamo druge ljude. Ne zato što to ne želimo dovoljno ili zato što nismo dovoljno dobri, pametni ili uporni. Već zato što je svaka osoba biće za sebe, sa svojim sopstvenim iskustvom, granicama, izborima i pre svega, odgovornošću za sopstveni život. U Geštalt terapiji polazimo od ideje da se promena ne dešava pod pritiskom, nego kroz svesnost. Kada čovek postane svestan sebe, dakle svojih potreba, osećanja, strahova i načina na koji stupa u kontakt sa drugima, on se onda menja. A ta svesnost nikako ne može da se nametne spolja. Ono što primećujem kod klijenata koji žele druge da menjaju, jeste da često zapravo i sami beže od sopstvene nemoći, tuge ili straha. U terapijskoj sobi često se pojavi trenutak tišine kada klijent prvi put izgovori: „On se verovatno nikada neće promeniti.“ U toj rečenici ima mnogo tuge, ali upravo tu i počinje mogućnost izbora. Jer ako se drugi ljudi oko mene ne menjaju pitanje postaje: „Šta ja mogu da promenim u sebi i u svom odnosu prema njima?“ Kada prestanemo da pokušavamo da druge menjamo, često se dešava paradoks da se odnos menja sam od sebe ili mi dobijamo jasnoću da u njemu više ne možemo ili ne želimo da ostanemo. Takođe, možemo raditi na sebi i videti zašto nas frustrira tuđe ponašanje i kako to utiče na nas. Da li smo ustvari mi primer te promene koju želimo kod drugih da vidimo?

Najveća promena koju možemo da napravimo je možda upravo ta da prestanemo da pokušavamo da menjamo druge i da počnemo da budemo prisutni sa sobom. Da pogledamo duboko u sebe i svoja dotadašnja uverenja, odluke i da preuzmemo odgovornost za to gde smo sada. Ako nam se dopada to što trenutno vidimo, odgovorni smo da tragamo za načinom da nam bude bolje.