09.01.2026.

Uverenja koja nosimo, a nismo ih birali

Autor: Nataša Pavlović – Pedagog i Geštalt psihoterapeut

Uverenja su duboko usađeni zaključci koje osoba ima o sebi, drugima i svetu, koji se često formiraju veoma rano i to kroz poruke koje nam šalju roditelji, članovi porodice i druge za nas značajne osobe. Na uverenja u Geštalt terapiji ne gledamo kao na neke pogrešne misli koje treba ispraviti i zameniti tačnima, već kao na kreativna prilagođavanja koja su nekad imala smisla u određenom kontekstu našeg života. Prvo mesto gde učimo i usvajamo uverenja i formiramo stavove jeste naša porodica. Način na koji nam roditelji govore, kako odgovaraju na naše potrebe, utiče na naš doživljaj sebe. U trenutku kada nastaju, uverenja nas štite i daju nam strukturu.

Problem se javlja onda kada ona ostanu fiksirana, iako se okolnosti oko nas menjaju. Ne dozvoljavaju osobi izbor, rigidna su, vode ponavljajnju istih obrazaca u odnosima, stvaraju hroničnu anksioznost, krivicu ili osećaj manje vrednosti i sprečavaju autentičan kontakt. Ukoliko želimo drugačije da živimo, moramo da krenemo od svojih uverenja. Jer naš organizam uvek želi da dokaže ono u šta verujemo. Uverenja se često formiraju iz naših ranih iskustava, kao npr. „ako pokažem emocije, biću povređena“, „moram biti jaka“, „nisam dovoljno dobra“, „želim da budem bogata, ali novac je prljava stvar i kvari ljude“ „ljubav mora da se zasluži“ i slično. Često ovakva uverenja nisu svesna i deluju u pozadini tako što oblikuju naše izbore, ponašanje i način na koji ulazimo u odnose, često bez preispitivanja. Često se dešava da osoba ponavlja isti obrazac u partnerskim odnosima tako što pronalazi slične partnere sa kojima se uvek odigrava isti scenario. I on će se uvek ponavljati sve dok dublje ne istražimo uverenja. 

U Geštalt terapiji istražujemo kada su i kako nastala određena uverenja, prepoznajemo njihovu nekadašnju zaštitnu funkciju, stvaramo prostor za nova iskustva u kontaktu i pružamo mogućnost klijentu da oseti da postoji i drugi način bivanja. Kada klijent osvesti svoja uverenja, ona prestaju da upravljaju iz senke. Tada se stvara i otvara prostor za slobodu, odgovornost i autentičan kontakt sa sobom i sa drugima. Da bi nova misao postala naše novo uverenje, naša nova istina, potrebno je da steknemo i izgradimo nova, drugačija iskustva. Potrebno je slušamo svoj unutrašnji govor i da pratimo osećaj u svom telu. Šta govorimo sebi kada ostvarimo uspeh ili napravimo neku grešku? Da li nam je neko slično govorio? Kako se osećamo? Ovakvim načinom postajemo svesni uverenja koja danas živimo i proveravamo koliko su ona u skladu sa našim sadašnjim potrebama. Takođe, osoba svesno donosi odluku da li želi da ih zadrži, ili želi da ih pusti.