31.07.2025.
Granice na raspustu: Zašto su deci potrebne
Autor: Vesna Bojanić, master psiholog i dečji integrativni psihoterapeut
Letnji raspust je vreme predaha od školskih obaveza, ali za decu to ne znači da im nije potrebna struktura. Naprotiv – upravo kada izostanu jasni okviri, mnoga deca postaju razdražljiva, anksiozna ili čak regresivna u ponašanju.
Granice ne služe samo da “kontrolišemo” ponašanje, već da pružimo osećaj predvidivosti i sigurnosti koji su ključni za emocionalni razvoj.
Ostalo je još mesec dana do kraja raspusta, pa možda nije loše uneti neke korekcije u svakodnevicu.
Deca ne traže slobodu – traže oslonac
U razvoju deteta, granice predstavljaju psihološki okvir unutar kog se ono oseća bezbedno. Bez jasnih pravila, dete ulazi u stanje neizvesnosti koje može rezultirati pojačanom razdražljivošću, otporom, hiperaktivnošću ili povlačenjem.
Predvidivost dana umanjuje stres, povećava emocionalnu stabilnost i jača samoregulaciju.
Šta granice tokom raspusta treba (i ne treba) da budu:
- Podrška, a ne kazna
- Fleksibilne, ali dosledne
- Postavljene kroz dijalog, a ne autoritet
- Prilagođene uzrastu i temperamentu deteta
Primer: Dete uzrasta 6–9 godina će imati koristi od jasnog dnevnog ritma i vremenski ograničenog korišćenja ekrana, dok adolescentima treba više autonomije, ali i dalje jasne posledice i okvir.
Izostanak granica može dovesti do:
- Povećane zavisnosti od ekrana i stimulacije
- Narušene rutine spavanja i ishrane
- Smanjene tolerancije na frustraciju
- Pojačanih emocionalnih ispada
Za decu koja su sklona anksioznosti ili impulsivnosti, ovo može biti posebno izazovno.
Postavljanje granica nije čin kontrole — to je čin emocionalne brige. Deca ih ne samo prihvataju, već im i teže, kada se postave sa razumevanjem, predvidivošću i poštovanjem.
Upravo zato, raspust nije vreme da granice nestanu — već da budu mudro prilagođene, sa ciljem očuvanja mentalnog zdravlja, porodičnog sklada i unutrašnje ravnoteže deteta.